Recept za lisnatu pitu u obliku rolata sa dugom tradicijom u mojoj porodici, malo priče o tome kako je došla do nas i neka draga sjećanja. Pita je jednostavna, od gotovih kora mada se to ne bi reklo :), veoma ukusna i dekorativna - fantastično je predjelo ili dodatak svečanoj trpezi!

Blog sam počela da pišem još 2007. godine. I tada se zvao "Na tanjiru", a ovo je bio prvi recept na njemu. U to doba sam objavila nekoliko postova. Bili su jednostavni, bez uvodne priče, bez fotografija, kratko i jasno napisani recepti, bez detalja koji sada smatram važnima.

Da je taj blog nastavio da postoji, vjerovatno bi danas bio ogroman, potpun, sa receptima koji su krasili sve gastronomske periode mog života, do ovog aktuelnog - možda najintenzivnijeg i najšarenolikijeg. Međutim, da li zbog toga što nisam bila dorasla toj ideji ili zbog straha od nepoznatog, blog je ostao dugo usamljen i da kažem, zaboravljen. Kad se u meni opet probudila želja da pišem, nisam morala da izmišljam novo zvučno ime :), ali sam ovog puta imala jasniju viziju i krenula sam sve nanovo. Oni postovi od nekad su izbrisani jer se više nisu uklapali, ali svi su negdje tu, čekaju da ih jednom prilagodim novim uslovima i objavim.

Što se tiče ove urolane pite, radi se o neizostavnom dijelu svake svečane i manje svečane trpeze na okupljanjima u mojoj porodici. Moja mama skoro uvijek ima makar po jednu rolnu u zamrzivaču za iznenadne goste, a ne sjećam se da je neko nekad odbio drugo parče. Doduše, kad vas moja mama poslužuje, vjerujem da svi odmah shvate da se odbijanje i ne dovodi u pitanje - ono što ona smatra da je pravo za vas, nekim čudom će se samo naći u vašem tanjiru! :D