Moje opsesija ovog ljeta! Jedna fantastična salata za koju vam je potrebna pozamašna količina peršuna i malo otvorenosti da probate nešto toliko netipično kao što je jelo od začinske biljke! Ako mi ne vjerujete, u nekim zemljama morate naučiti da propisno sjeckate peršun da biste se dobro udali (čujete li to, djevojke)!

Dok sam sa ushićenjem započinjala sa pisanjem uvodnog teksta, odjednom me je uplašio "ton" kojim sam krenula da vas ubjeđujem u fantastičnost ove salate! Uplašila sam se da ćete reći da pretjerujem i da nije moguće da se nešto toliko posebno može napraviti od onog sastojka koji je namijenjen da se koristi u maloj količini i oduvijek je imao ulogu da otežava jedenje supe po kojoj pliva i izaziva gunđanje većine članova porodice, posebno djece!

Ali znate šta, kad biste me poznavali, znali biste da samopohvalne riječi nisu baš često u mom repertoaru i da ako toliko hvalim jela koja stavljam na blog, to je zato što stvarno smatram da vrijede makar toliko da im date priliku. Ova salata je nešto neočekivano lijepo, iako ne mnogo fotogenično! Veoma osvježavajuće, i vjerovali ili ne, nekako je zarazna - znate ono kad završite sa obrokom, ali nekako ne možete da se odvojite od viljuške i uzimate "samo" još po jedan zahvat! Nešto kao čips ili prženi slani kikiriki, samo mnogo prihvatljivija i zdravija opcija! :)

Ako volite pečeni krompir i volite kad je onako hrskav i žut spolja, a opet suvkast i mekan iznutra, ovo je recept za vas! Jedan dodatan korak prije stavljanja u pećnicu će promijeniti mnogo toga, a kad jednom probate, vjerovatno više nećete mijenjati način na koji spremate ovo jelo! ;)

Vjerovatno ste već pomislili da vam baš i nije potreban recept za pečeni krompir. Operete, isječete, nauljite, posolite i ubacite da se peče! Istina, to ne djeluje kao da je potrebno mnogo objašnjavanja. Naravno, takav krompir je sjajan, ali u mojoj kuhinji se već godinama odomaćio jedan malo drugačiji način pripreme, koji vam omogućava da dobijete fino hrskave i onako "rumene" kriške krompira! Ne zahtijeva više vremena, ako ne i manje, ali istina je da morate ispuniti par usputnih koraka!

Jedno povrćno jelo sa karakterom - intenzivno, ukusno, zasito, dobro je samo i uz dodatke (ili onda kad služi kao dodatak). A nastalo je kao "višak"...

Recept koji vam danas predstavljam je nastao kao rezultat prilagođavanja jednog divnog povrćnog jela koje slavi ljeto - pečeni paradajz punjen pirinčem i povrćem. Ovo jelo mnogo volim (mada ne želim da vjerujem da neko ne voli), ali ima jedan detalj koji je pomalo frustrirajući ako ste u ulozi kuvara. Možda sam jedinstven slučaj, ali meni ama baš nikad ne uspije da uparim savršenu količinu punjenja i odgovarajući broj paradajza za punjenje. Pravila sam onako otprilike, pratila sam i nekoliko recepata, ali i kad računam na to da će meni vjerovatno biti potrebno malo više ovih drugih, opet promašim.

Naravno, kako bi bila šteta da se nešto tako ukusno baci, ja između tih načičkanih crvenih divotica, uguram sav ostatak "punjenja", ali bi me nerviralo da ih tako poslužim gostima (dakle, ne punim paradajz kad imam goste!). Na kraju se završi tako što dam sve od sebe da najveći dio tog "viška" završi kod mene u tanjiru. Dakle, sviđa mi se! Pa zašto ne bi postalo čitavo jelo?! I jeste, i to jedno od najčešće pravljenih ovog ljeta! :)

Jedan tipično mediteranski recept za sve ljubitelje patlidžana! Namaz ili umak na koji ćete često naići u grčkim tavernama, divan kao predjelo ili prilog, savršen u sendvičima uz dodatak kiselkastog sira, jednostavne pripreme, osvježavajuć... Kome je potrebno nešto više?! ;)

U današnjem receptu, glavni akter je patlidžan. Vjerujem da se i dalje može kupiti na pijaci, pa nemojte mnogo odugovlačiti sa isprobavanjem. Možda to samo bezgranična ljubav prema ovom povrću govori iz mene, ali kad se mekana pulpa iz pečenog patlidžana spoji sa bijelim lukom, maslinovim uljem, peršunom i limunom, ne mogu da zamislim da neko uspije da odoli!

Ovo je, inače, jedno od najtipičnijih predjela (μεζεδες) na grčkom stolu, a oni među vama koji iz iskustva znaju da je grčka hrana prava, domaća, sa karakterom, sigurna sam da su već shvatili.

Recept za jednu ljetnju, osvježavajuću salaticu koju karakteriše specifičan način sjeckanja povrća i dodatak svježeg začinskog bilja. Po meni je savršen način da iskoristimo bogatu ponudu na pijaci u toplim mjesecima.

Nedavno smo imali pravu blogovsku večeru! Recepti za sve što se našlo na stolu su već odavno bili na blogu, što i ima smisla, jer se radi o jelima koja su na neki način klasici u našoj kući. Iako je dio toga planiran "da napravim danas za sjutra", usled nedostatka vremena za popunjavanje kombinacija, na kraju se na stolu našao bulgur sa bijelim lukom, humus, ćufte od lososa, koje su tu "upale" iznenada i svježa salata. Humus i ove ćufte nekako zvuče raštimovano, ali na opšte iznenađenje, kombinacija je fenomenalna (ne znam da li bi to trebalo da kažem, ali...)

Na blogu je nedostajao recept samo za ono što je kod nas poznato pod imenom "salata od sitnog svježeg povrća" - zapravo je salata od sitno sjeckanog povrća.

Veoma jednostavan i jako ukusan namaz sa sremušem koji možete služiti kao dip uz krekere ili sjeckano povrće, kao podlogu za sendviče ili prosto kao jednostavan užitak sa prepečenim hljebom. I da, shvatićete koliko je ova zdrava i ukusna biljka zaista cijenjena!

Priča se ponavlja: ista situacija, novi namaz! :) Baš kao onda kad sam iz pohoda po zanimljivim radnjama došla kući sa receptom za pesto ili namaz od feta sira i bosiljka, evo me sad sa novom idejom i, za mene novom namirnicom! Naime, u poslednje dvije godine, svi su poludjeli za sremušem, medveđim ili divljim lukom, ali ja nikako nisam uspijevala da dođem do njega. Probala sam ga u sušenom obliku prije dvije-tri godine, ali od svježeg ni traga ni glasa! Nisam prošla ni jednom šumom ili većim parkom gdje ga nisam tražila, ali izgleda da ovdje kod mene prosto ne uspijeva. I što je još čudnije, nema ga po radnjama.

Međutim, prije jedno 15-ak dana, prolazim pored iste one radnje iz posta o pestu sa fetom i tamo pozivaju na degustaciju namaza od sremuša! Možete zamisliti moje oduševljenje! A još veće kad sam otkrila da prodaju i svježe listove. A onda ugledam cijenu, malo se začudim - da tako definišem to stanje, a onda me uhvati takav osjećaj bijesa i nemoći, jer shvatim da smo mi ljudi tako glupavi i da baš sve može proći. I naravno, odlučim da ne budem ovčica i ne kupim taj sremuš koji košta 500 švedskih kruna po kilogramu, što je oko 55 evra (a istog dana naiđem na njega u običnom supermarketu po cijeni od 80 evra!!!).

Probam namaz i skroz se oduševim, i dalje sa nekim osjećajem gorčine i bijesa. Malo se motam po radnji, i ipak odlučim da budem ovčica! Nađem malecno pakovanje od 65g, kupim i izađem iz radnje sa izmiješanim osjećanjem sreće, bijesa i gorčine (i naravnom odličnim ukusom namaza u ustima)!

Recept za jednu laganu salatu od narendane sirove šargarepe, peršuna i orašastih plodova ili sjemenki. Jednostavna, a veoma ukusna i pogodna za sva godišnja doba!

U poslednje vrijeme sve češće pravim ovakav tip salatica kojima je osnovni sastojak narendana šargarepa, cvekla ili kupus, a zatim dodajem ono što imam u kući. Nekad još neko povrće, obavezno začinske biljke - najčešće peršun, mirođiju ili vlašac, i nezaobilazno neki hrskavi dodatak.

Vrlo su jednostavne, ne morate unaprijed planirati njihovu pripremu, a savršeno su osvježavajući i zasit prilog. Za mene čak i glavno jelo! Zaista, ako vam nije potreban mnogo kaloričan obrok, ova salata uz malo prepečenog hljeba može biti lagan, a opet dovoljan ručak.

Recept za jednu brzinsku salaticu od svježeg povrća... Tako jednostavno!

Za ovu salatu vam je potrebno svega nekoliko sastojaka, a odličan je prilog mesu, ribi, ili nekim vegetarijanskim burgerima. Vjerovali ili ne, nekad se dogodi da mi bude i čitav obrok, uz prepečen hljeb ili krekere.

Inspiraciju za nju sam dobila prije nekog vremena, pokušavajući da prilagodim recept za coleslaw, poznatu američku salatu od svježeg kupusa, a nekad i šargarepe i luka, koja je najčešće začinjena dresingom na bazi majoneza. Bez obzira na izbjegavanje istog, skoro nikad ne uspijem da joj odolim, iako nekad bude toliko "teška", da prosto zaboravim da je njena osnova povrće.

Jedan od klasika na našoj trpezi! Pečena cvekla, karfiol i šargarepa, uz nekoliko čenova bijelog luka i malo mirisnih začina, a sve to posuto hrskavim sjemenkama i orasima i posluženo uz sos od kisele pavlake i svježeg začinskog bilja.

Pečenje je moj omiljeni način spremanja povrća. Svi ukusi nekako dođu do izražaja, intenziviraju se toliko da, bez obzira na začine, u gotovo svakom momentu možete prepoznati o kom povrću je riječ, pa čak i zatvorenih očiju! Rekla bih da se nekako karamelizuje u pećnici i postane slatkasto, ali opet, svaka povrćka na svoj način! Još kad naiđete na neistopljenu pahuljicu soli u kontrastu sa tom slatkoćom i intenzivnim ukusom, recimo cvekle... Ma da, to je zasigurno način pripreme povrća koji najviše volim!

Detaljno opisan proces kuvanja bulgura na meni omiljen način i nekoliko riječi o samoj namirnici.

Nisam zaboravila da bulgur nije baš jedna od namirnica koje se svakodnevno krčkaju u našim šerpama! Vjerujem da ima dosta onih koji nisu čuli za njega ili ako jesu, nisu sigurni šta je i kako se koristi. Ipak, nadam se da vas ima spremnih na promjene i željnih otkrića i novih navika u kuhinji!

U par rečenica ću opisati kako se bulgur dobija, pomenuću par uobičajenih načina kuvanja, a zatim ću, uz fotografije i detaljan recept, opisati veoma jednostavan način kako ga ja spremam i kako nam se najviše dopada!

Recept za veoma poznat orijentalni namaz ili umak od leblebija, nekoliko riječi o samom humusu i njegovoj pripremi, kao i instrukcije za kuvanje leblebija.

Humus (hummus, houmous, hummous...) je vrlo popularan umak od kuvane leblebije ili slanutka. Obično se služi kao mezze uz neki tanki hljeb, zajedno sa drugim tipovima umaka, kao što su baba ganoush napravljen od pečenog patlidžan, ili labneh, mliječni namaz dobijen cijeđenjem gustog jogurta.Uz dodatak salate od svježeg ili pečenog povrća i nekih povrćnih ili mesnih ćuftica, dobili ste savršen i raznobojan obrok.

Ovaj namaz je vjerovatno jedna od stvari za koju prvo saznate kad počnete da se interesujete za te daleke kuhinje. Humus je kombinacija kuvanih, pa pasiranih leblebija, susamove paste (tahini ili taan), bijelog luka, limunovog soka i soli. To je osnovni recept, ali nailazimo na raznolikosti po pitanju odabira i količine namirnica. Mnogi recepti navode korišćenje raznih začina kao što su kumin, papričica, za'atar ili svježi peršun.

Nekoliko riječi o šargarepi kroz vjekove, odgovor na pitanje koje boje su bile prve šargarepe i jedan vrlo jednostavan recept!

Prije par godina sam saznala jednu vrlo neobičnu i, do tad, nezamislivu stvar: šargarepe postoje u nekoliko boja! Tu ne mislim na one narandžaste iz bašte među kojima se ponekad nađe i neka bijela! Ovo je mnogo šarenije!:)

U jednoj emisiji italijanskog kviza Želite li da postanete milioner?, postavljeno je pitanje: "Koje boje su bile prve šargarepe?" Ne sjećam se ostalih ponuđenih odgovora, ali jedan je bio: "ljubičaste"!

Naravno da sam to odmah isključila. Ipak, kako se radilo o pozamašnoj svoti, trebalo je da znam da je neki zez!

Namaz, ajvar na moj način, dip, sos za pastu... Nazovimo ovako pripremljene paprike i paradajz kako hoćemo, ali je to što dobijemo fantastično ukusno! :)

Možete mi se slobodno smijati, možete mi i ne vjerovati, ali ja se osjećam kao da sam imala prvi (neplaniran) pokušaj da napravim zimnicu i on je tako dobro uspio, da ne mogu, a da se ne hvalim! Mislim, u ovoj količini vam je sasvim jasno da nije baš zimnica, ali samo da znate, sve sam kupila, pripremila i smiješi se druga, obilnija tura!

Jako jako volim ajvar, pinđur i sve tome slično i do sad je uvijek bilo: "takve stvari pravi mama i neke druge, meni drage osobe i onda mi one pošalju teglu ovog, teglu onog i to se fino nakupi!"

Mislim da grčkoj salati nije potrebno nikakvo posebno predstavljanje!

Ako ste ikada bili u ovoj sunčanoj zemlji, sigurna sam da je nezaobilazno mjesto na stolu imala ova tradicionalna i tako popularna salata. Ukoliko niste bili u Grčkoj, opet sam skoro sigurna da ste je jeli u svojoj kući ili napolju, samo što možda niste znali da se baš tako zove.

Moram napomenuti da, u stvari, govorimo o domaćoj ili seoskoj salati, pa tako ćete u meniju na grčkom naići na naziv χωριάτικη σαλάτα, dok je u onom na engleskom već nazvana Greek salad , valjda da bi zvučalo primamljivije.

Lagana i osvježavajuća salata sa komoračem i par riječi o ovoj sjajnoj porvrćki!

Komorač, narandže, masline, maslinovo ulje i suvi origano - nemojte mi reći da ne zvuči mediteranski, zdravo i privlačno! :)

Morač ili komorač (eng. fennel) je biljka osvježavajućeg ukusa veoma pogodna za jelo u sirovom stanju. Možete je grilovati, peći ili kuvati, a izbor namirnica sa kojima se odlično uklapa je neograničen.

Jednostavno pripremljen prokelj u rerni sa bijelim lukom, začinima po želji, uz dodatak sjemenki ili koštunjavih plodova. Odličan kao prilog ili topla salata.

Možda malo neobičan izbor recepta za praznični period?! Jeste! Ali vjerujem da ima mnogo onih kojima je već dosadila praznična hrana, iako to nekad zvuči za nepovjerovati! :)

Recept za namaz, umak ili pesto - napravljen od mirisnog bosiljka u kombinaciji sa kiselkastom fetom i sitnim ukusnim dodacima. Uz komadiće finog hljeba, predjelo kojem je teško odoljeti!

Jedna sam od onih skitalica koje obožavaju da švrljaju po gradovima, da zalaze u najzabačenije četvrti i uličice, a vole i da malo prošvrljaju po gradskim pijacama i neobičnim radnjama. Naročito ako se radi o nekima radnjama sa nepoznatom i izazovnom hranom.

Ideja za ovaj namaz, dip ili pesto je nastala u jednom od takvih pohoda.

Namaz/umak od pečenog i pomalo egzotično začinjenog patlidžana - izuzetno je zanimljivog ukusa i prava slast za ljubitelje ove divne namirnice.

Da, dobro ste čuli! Džem od patlidžana!

Odmah me je privukao naziv, a uzimajući u obzir koliko volim patlidžan i koliko je taj džem privlačno izgledao na slici, mislim da bih isprobala čak i da je sadržao šećer i premazivao se preko putera za doručak. No, na svu sreću, ipak nije bilo tako :)

Ideja za jednu finu salaticu inspirisanu italijanskom kuhinjom - paradajz, mocarela i rukola, a sve to začinjeno nečemu nalik poznatom pestu od bosiljka.

Sa jesenje hrane se, ipak, malo vraćam ljetu, njegovim bojama i ukusima. Nedostaje. A da li možete zamisliti bolji ljetnji obrok od salatice sa pradajzom, pa još uz sve te divotice koje je upotpunjuju?! Ja, skoro da ne! :)