Sjajno ljetnje jelo napravljeno od zapečenog feta sira sa paradajzom, paprikom, maslinama, začinskim biljem i bogato preliveno maslinovim uljem. Tako pečena feta je divno kremasta i mekana i u savršenom balansu sa slatkastim pečenim povrćem.

Danas želim da podijelim sa vama recept za jelo koje je postalo veoma čest gost na našoj trpezi ovog ljeta i to iz više razloga. Prilično je jednostavno za napraviti, ima veoma malo sjeckanja, sve ubacite u pećnicu i uživate čim se ispeče. Glavni sastojak je jedan od mojih omiljenih sireva, a tu je i najtipičnije ljetnje povrće koje je svima lako dostupno. I naravno, toliko je divnog ukusa da mi ni najmanje nije smetalo da ga često spremam u proteklim mjesecima.

Klasični francuski puterast keks prhke teksture, veoma intenzivnog ukusa zahvaljujući siru, svježem začinskom bilju i maloj količini prepečene slanine koja daje dodatnu notu slanoće i čini ove kekse savršenim kao predjelo uz pićence prije večere.

Imam za vas jedan recept koji vam vjerovatno baš neće ličiti na mene, odnosno na receptiće koje objavljujem na blogu. I da znate da ne liči, ali je toliko dobar da mi nije problem da napravim izuzetak. :) Samo da unaprijed kažem, keksi se jedu u maloj količini, obavezno kad imate prijatelje ili porodicu na okupu da ne biste došli u iskušenje da pojedete sve sami, dok ste još u kuhinji i stojite iznad pleha čekajući da se samo malčice prohlade, pa da se bacite na uživanje!

Radi se o klasičnim francuskim slanim keksićima (sablé), blago prhkim, puterastim, slanim i intenzivnog ukusa od sira, uz dodatak svježeg začinskog bilja, a u ovom konkrentnom slučaju, uz jedan ludo dobar dodatak - čips od slanine! Jej! Naravno, za vege verziju izostavite dodatak koji zvuči nezdravo, ali ako niste vegetarijanac, ne mogu da zamislim kako ćete sebi opravdati propuštanje tog užitka!

Moje opsesija ovog ljeta! Jedna fantastična salata za koju vam je potrebna pozamašna količina peršuna i malo otvorenosti da probate nešto toliko netipično kao što je jelo od začinske biljke! Ako mi ne vjerujete, u nekim zemljama morate naučiti da propisno sjeckate peršun da biste se dobro udali (čujete li to, djevojke)!

Dok sam sa ushićenjem započinjala sa pisanjem uvodnog teksta, odjednom me je uplašio "ton" kojim sam krenula da vas ubjeđujem u fantastičnost ove salate! Uplašila sam se da ćete reći da pretjerujem i da nije moguće da se nešto toliko posebno može napraviti od onog sastojka koji je namijenjen da se koristi u maloj količini i oduvijek je imao ulogu da otežava jedenje supe po kojoj pliva i izaziva gunđanje većine članova porodice, posebno djece!

Ali znate šta, kad biste me poznavali, znali biste da samopohvalne riječi nisu baš često u mom repertoaru i da ako toliko hvalim jela koja stavljam na blog, to je zato što stvarno smatram da vrijede makar toliko da im date priliku. Ova salata je nešto neočekivano lijepo, iako ne mnogo fotogenično! Veoma osvježavajuće, i vjerovali ili ne, nekako je zarazna - znate ono kad završite sa obrokom, ali nekako ne možete da se odvojite od viljuške i uzimate "samo" još po jedan zahvat! Nešto kao čips ili prženi slani kikiriki, samo mnogo prihvatljivija i zdravija opcija! :)

Recept za namaz od konzervirane tunjevine, koji po mnogo čemu ima ukus kao prava kremasta pašteta. No, u domaćoj verziji koristimo odlične sastojke, tako da je savršeno rešenje za brze obroke u toku nedelje, hranljiva i ukusna!

Ako ste više od par puta svratili na ovaj blog, vjerovatno već znate da sam opčinjena hranom i da sam stalno u potrazi za novim načinima da industrijsko zamijenim domaćim, da ne-mnogo-hranljivo zamijenim hranljivim. Za to je potrebno dosta volje i vremena, a savršeno razumijem da to nije uvijek lako pronaći! Kad otkrijem nešto što mi se dopadne, i učini mi se da bi nekom od vas moglo pomoći ili vas inspirisati na tom putu ka boljem, dolazim sa receptom. :) Ova pašteta je jedna od takvih stvari - hranljiva, ukusna, jednostavna, od običnih sastojaka i sasvim dobra zamjena gotovoj ribljoj pašteti.

Jedan tipično mediteranski recept za sve ljubitelje patlidžana! Namaz ili umak na koji ćete često naići u grčkim tavernama, divan kao predjelo ili prilog, savršen u sendvičima uz dodatak kiselkastog sira, jednostavne pripreme, osvježavajuć... Kome je potrebno nešto više?! ;)

U današnjem receptu, glavni akter je patlidžan. Vjerujem da se i dalje može kupiti na pijaci, pa nemojte mnogo odugovlačiti sa isprobavanjem. Možda to samo bezgranična ljubav prema ovom povrću govori iz mene, ali kad se mekana pulpa iz pečenog patlidžana spoji sa bijelim lukom, maslinovim uljem, peršunom i limunom, ne mogu da zamislim da neko uspije da odoli!

Ovo je, inače, jedno od najtipičnijih predjela (μεζεδες) na grčkom stolu, a oni među vama koji iz iskustva znaju da je grčka hrana prava, domaća, sa karakterom, sigurna sam da su već shvatili.

Jedan sasvim jednostavan recept za jedne sasvim neodoljive grickalice! Krekeri napravljeni od svega nekoliko sastojaka, zvijezda u njima je kikiriki, prirodno su bez glutena i za čas gotovi - to se odnosi i na njihovo nastajanje i nestajanje!

Nemojte mi reći da su vam dosadili svi ti krekeri kojima vas bombardujem?! Ne mogu baš nikako da im odolim, a onda, kad već nabasam na nešto mnogo zanimljivo, ne mogu da ne podijelim sa vama. Makar znate gdje da dođete kad ste u grickavom raspoloženju. :)

Predstavljam vam predivna peciva iz ruske kuhinje! Kod nas već neko vrijeme vlada oduševljenje ovim jastučićima punjenim fantastičnim nadjevom od slatkog kupusa, pa red je da recept podijelim sa vama!

Volite li da gledate kulinarske emisije? A one moderne video recepte sa divnom muzikom, fantastičnim svijetlom, obično nekim lijepim i zanimljivim ljudima i savršeno stilizovano prikazanom hranom?

Za mene je to odmor za dušu, a da i ne govorimo o nekontrolisanom buđenju gladi i kulinarske kreativnosti istog trenutka! :)

Zaista, pa čak i kad nisam dobro raspoložena, čim krenem da malo zurim u te divne scene hrane, odmah sve izgleda bolje i sunčanije. Danas baš imamo priliku da stalno otkrivamo daleke kuhinje, sasvim nepoznata jela, nove namirnice, blesave načine da kombinujemo začine. Čini mi se da nikad neću prestati da budem zahvalna što živim baš u ovom vremenu! Iako shvatam ono: "Eh, kako se nekad živjelo...", ja ipak preferiram "svijet na dlanu"! :)

Kineske proljećne rolnice uz malo domaćeg "šmeka". :) Utisci.

Ako ste nekad bili u kineskom restoranu, vjerujem da ste probali ove male zamotuljke punjene proprženim povrćem, nekad i mesom i poslužene uz sos na bazi soja sosa, ulja i začina. Ako ih, pak, niste probali do sad, mislim da bi to trebalo da uradite pri sledećoj posjeti, a zatim i svakoj narednoj. :)

Već odavno sam bacila pogled na ovaj Jelenin recept i naravno da sam se obradovala kad sam vidjela da je izabran kao zadatak septembarskog kruga igrice kuVarijacije. Međutim, iako sam sve uradila kako treba, isprobala, fotkala, pa čak i ukratko zapisala utiske, sve to dijelim sa vama sa malim zakašnjenjem i ne baš po pravilima igrice.

Moja, donekle izmijenjena i laganija verzija poznatog jela sa juga Italije koje se sastoji od naslaganih listova grilovanog patlidžana, ukusnog paradajz sosa sa lukom i bosiljkom i sira. Naravno, tu je i malko priče o samom jelu i njegovom neobičnom imenu...

U poslednje vrijeme, na blogu sam se bavila grickalicama i zdravim poslasticama, pa sam pomislila da je napokon došlo vrijeme i za nešto konkretno. Nešto posebno što može izigravati kompletan obrok! Za mene, rijetko šta je posebnije od ovog fantastičnog italijanskog klasika - Parmigiana di melanzane! Ne znam koliko vas je čulo za njega, ali radi se o vegetarijanskom jelu izuzetno punog ukusa, veoma zasitom i ne tako komplikovanom kao što izgleda. ;) U Italiji se često služi kao predjelo, ali po meni, to je više nego savršeno glavno jelo! Kao što rekoh, nije teško za napraviti kako može izgledati na prvi pogled, ali istina je da traži malo više vremena od onih brzinskih jela kojima smo danas svi naklonjeni.

Ukratko se može opisati kao pečeni složenac od patlidžana, sosa od paradajza i sira. Prema klasičnom receptu, patlidžan se pohuje ili prži u maslinovom ulju, ali kako je meni to prilično strana aktivnost, najčešće pribjegavam grilovanju ili pečenju u rerni. Vjerujem da bi se mnoge italijanske bake i mame (najbolji kuvari u Italiji!) našle uvrijeđenim zbog mog "krojenja i krpljenja" recepta, ali valjda ne može biti baš toliko loše ako odaberemo zdraviju verziju. Naravno, ukoliko to neće mnogo promijeniti doživljaj samog jela. Slažete se?!

Recept za jednu zdravu i super brzu grickalicu! Poslednjih nedelja, skoro da bez izuzetka možete nabasati na ove fine krekere ako svratite nenajavljeni! Provjerite zašto je tako! ;)

Moram da podijelim sa vama jedno neodoljivo i na neki način sasvim zarazno otkriće! Najjednostavniji, najbrži i najhrskaviji krekeri na svijetu!

Napravljeni su od kukuruznog brašna i još par sastojaka, traže prljanje jedne jedine činije, dva velika pleha (koja se na kraju i neće mnogo zaprljati jer ćete koristiti papir za pečenje) i oklagije (koja se opet neće zaprljati jer ćete razvijati tijesto opet preko svimanamvoljenog papira za pečenje)!

Malo upoznavanje sa halloumi sirom, fantastičnim za grilovanje ili prženje, nekoliko ideja kako da ga jednostavno i ukusno pripremite i naravno, par predloga kako i uz šta da ga poslužite. Nadam se da ste dovoljno radoznali da provjerite! ;)

Znam da ima mnogo onih među vama koji nisu probali, ili čak nisu ni čuli za ovaj tip sira, ali kako se radi o namirnici koja je skoro bez izuzetka prisutna u mom frižideru, mislim da je došlo vrijeme da se malo čuje o njoj i na blogu. Prateći domaće blogove, shvatila sam da se i na rafovima naših prodavnica sve više pojavljuje "egzotična" hrana, tako da očekujem da ćete i ovaj sir uskoro ugledati i u gradovima u kojima ga još uvijek nema.

Recept za lisnatu pitu u obliku rolata sa dugom tradicijom u mojoj porodici, malo priče o tome kako je došla do nas i neka draga sjećanja. Pita je jednostavna, od gotovih kora mada se to ne bi reklo :), veoma ukusna i dekorativna - fantastično je predjelo ili dodatak svečanoj trpezi!

Blog sam počela da pišem još 2007. godine. I tada se zvao "Na tanjiru", a ovo je bio prvi recept na njemu. U to doba sam objavila nekoliko postova. Bili su jednostavni, bez uvodne priče, bez fotografija, kratko i jasno napisani recepti, bez detalja koji sada smatram važnima.

Da je taj blog nastavio da postoji, vjerovatno bi danas bio ogroman, potpun, sa receptima koji su krasili sve gastronomske periode mog života, do ovog aktuelnog - možda najintenzivnijeg i najšarenolikijeg. Međutim, da li zbog toga što nisam bila dorasla toj ideji ili zbog straha od nepoznatog, blog je ostao dugo usamljen i da kažem, zaboravljen. Kad se u meni opet probudila želja da pišem, nisam morala da izmišljam novo zvučno ime :), ali sam ovog puta imala jasniju viziju i krenula sam sve nanovo. Oni postovi od nekad su izbrisani jer se više nisu uklapali, ali svi su negdje tu, čekaju da ih jednom prilagodim novim uslovima i objavim.

Što se tiče ove urolane pite, radi se o neizostavnom dijelu svake svečane i manje svečane trpeze na okupljanjima u mojoj porodici. Moja mama skoro uvijek ima makar po jednu rolnu u zamrzivaču za iznenadne goste, a ne sjećam se da je neko nekad odbio drugo parče. Doduše, kad vas moja mama poslužuje, vjerujem da svi odmah shvate da se odbijanje i ne dovodi u pitanje - ono što ona smatra da je pravo za vas, nekim čudom će se samo naći u vašem tanjiru! :D

Veoma jednostavan i jako ukusan namaz sa sremušem koji možete služiti kao dip uz krekere ili sjeckano povrće, kao podlogu za sendviče ili prosto kao jednostavan užitak sa prepečenim hljebom. I da, shvatićete koliko je ova zdrava i ukusna biljka zaista cijenjena!

Priča se ponavlja: ista situacija, novi namaz! :) Baš kao onda kad sam iz pohoda po zanimljivim radnjama došla kući sa receptom za pesto ili namaz od feta sira i bosiljka, evo me sad sa novom idejom i, za mene novom namirnicom! Naime, u poslednje dvije godine, svi su poludjeli za sremušem, medveđim ili divljim lukom, ali ja nikako nisam uspijevala da dođem do njega. Probala sam ga u sušenom obliku prije dvije-tri godine, ali od svježeg ni traga ni glasa! Nisam prošla ni jednom šumom ili većim parkom gdje ga nisam tražila, ali izgleda da ovdje kod mene prosto ne uspijeva. I što je još čudnije, nema ga po radnjama.

Međutim, prije jedno 15-ak dana, prolazim pored iste one radnje iz posta o pestu sa fetom i tamo pozivaju na degustaciju namaza od sremuša! Možete zamisliti moje oduševljenje! A još veće kad sam otkrila da prodaju i svježe listove. A onda ugledam cijenu, malo se začudim - da tako definišem to stanje, a onda me uhvati takav osjećaj bijesa i nemoći, jer shvatim da smo mi ljudi tako glupavi i da baš sve može proći. I naravno, odlučim da ne budem ovčica i ne kupim taj sremuš koji košta 500 švedskih kruna po kilogramu, što je oko 55 evra (a istog dana naiđem na njega u običnom supermarketu po cijeni od 80 evra!!!).

Probam namaz i skroz se oduševim, i dalje sa nekim osjećajem gorčine i bijesa. Malo se motam po radnji, i ipak odlučim da budem ovčica! Nađem malecno pakovanje od 65g, kupim i izađem iz radnje sa izmiješanim osjećanjem sreće, bijesa i gorčine (i naravnom odličnim ukusom namaza u ustima)!

Recept za jednu, donekle neobičnu proju od kukuruznog brašna sa proprženim lukom, spanaćem i sirom. Inspirisana grčkim ukusima i mirisima!

Ko još ne voli proju! Bez obzira na to koliko smo probirljivi i koliko nam se razlikuju kulinarski ukusi, skoro bez izuzetka volimo razne vrste projica, peciva, pita i bureka i to od malena pa do starosti! Pa čak i oni koji su veoma otvoreni za nove ukuse, koji čak i veoma rijetko spremaju tip jela kao njihove mame i bake, koji stalno izmišljaju nove kombinacije i "ne stižu" mnogo da ponavljaju. Prepoznajem se, ali opet mi se često potkradu neka najobičnija i najtradicionalnija jela ovog tipa.

Recept za veoma poznat orijentalni namaz ili umak od leblebija, nekoliko riječi o samom humusu i njegovoj pripremi, kao i instrukcije za kuvanje leblebija.

Humus (hummus, houmous, hummous...) je vrlo popularan umak od kuvane leblebije ili slanutka. Obično se služi kao mezze uz neki tanki hljeb, zajedno sa drugim tipovima umaka, kao što su baba ganoush napravljen od pečenog patlidžan, ili labneh, mliječni namaz dobijen cijeđenjem gustog jogurta.Uz dodatak salate od svježeg ili pečenog povrća i nekih povrćnih ili mesnih ćuftica, dobili ste savršen i raznobojan obrok.

Ovaj namaz je vjerovatno jedna od stvari za koju prvo saznate kad počnete da se interesujete za te daleke kuhinje. Humus je kombinacija kuvanih, pa pasiranih leblebija, susamove paste (tahini ili taan), bijelog luka, limunovog soka i soli. To je osnovni recept, ali nailazimo na raznolikosti po pitanju odabira i količine namirnica. Mnogi recepti navode korišćenje raznih začina kao što su kumin, papričica, za'atar ili svježi peršun.

Namaz, ajvar na moj način, dip, sos za pastu... Nazovimo ovako pripremljene paprike i paradajz kako hoćemo, ali je to što dobijemo fantastično ukusno! :)

Možete mi se slobodno smijati, možete mi i ne vjerovati, ali ja se osjećam kao da sam imala prvi (neplaniran) pokušaj da napravim zimnicu i on je tako dobro uspio, da ne mogu, a da se ne hvalim! Mislim, u ovoj količini vam je sasvim jasno da nije baš zimnica, ali samo da znate, sve sam kupila, pripremila i smiješi se druga, obilnija tura!

Jako jako volim ajvar, pinđur i sve tome slično i do sad je uvijek bilo: "takve stvari pravi mama i neke druge, meni drage osobe i onda mi one pošalju teglu ovog, teglu onog i to se fino nakupi!"

Riječ-dvije o ovom fantastičnom tankom hljebu i detaljan postupak pripreme u slikama i riječima!

Ne znam za vas, ali ja prosto obožavam indijsku hranu! Favorit su mi njihovi tanki hljebovi, a najtipičniji od njih je naan. Za razliku od ovog hljeba koji ću vam opisati, naan se pravi od tijesta sa kvascem i peče se u posebnoj vrsti glinene rerne: tandoor. U kućnim uslovima, može se peći u rerni ili još bolje u tiganju. Bilo je pokušaja, ali ne i dovoljno očaravajućih rezultata...

No, da vam predstavim nešto zaista očaravajuće: Lachcha Paratha ili lisnati tanki hljeb sa puterom! Pravo otkrovenje! Fantastično lisnat, nekako rustičan, topi se u ustima, mekan iznutra, a hrskav spolja. Pripada tipu hljeba pod nazivom paratha ( parat - sloj + atta - vrsta brašna od kog se pravi). Radi se "običnom" hljebu u sjevernim regijama Indije, a sam termin označava tanki beskvasni hljeb koji ima više slojeva i peče se u posebnoj vrsti tiganja ili grilu. Postoji nekoliko vrsta, a mogu biti i punjeni ili začinjeni.

Riječ-dvije o empanadama i jedna fina ideja za predjelo ili grickalicu uz piće. Zvijezda je fantastično ukusno tijesto koje možete oblikovati i filovati kako želite!

Ne smatram ni najmanje da nadjev nije dobar ili da nije vrijedan pomena, ali sam toliko oduševljena otkrićem recepta za tijesto, da prosto ne želim da ga zasjenim bilo čime. :) Isprobano je više puta i ako vjerujete mom ukusu, odlično je!

Empanade ( empanadas) su slana ili slatka punjena peciva koja obično pripisujemo gastronomskoj tradiciji zemalja Latinske Amerike. Zapravo, one potiču iz Španije (Galicia) i Portugala, ali su veoma popularne u manje ili više izmijenjenom obliku i u mnogim orijentalnim zemljama, kao i na jugu Evrope (Italija, Grčka...).

Recept za namaz, umak ili pesto - napravljen od mirisnog bosiljka u kombinaciji sa kiselkastom fetom i sitnim ukusnim dodacima. Uz komadiće finog hljeba, predjelo kojem je teško odoljeti!

Jedna sam od onih skitalica koje obožavaju da švrljaju po gradovima, da zalaze u najzabačenije četvrti i uličice, a vole i da malo prošvrljaju po gradskim pijacama i neobičnim radnjama. Naročito ako se radi o nekima radnjama sa nepoznatom i izazovnom hranom.

Ideja za ovaj namaz, dip ili pesto je nastala u jednom od takvih pohoda.

Namaz/umak od pečenog i pomalo egzotično začinjenog patlidžana - izuzetno je zanimljivog ukusa i prava slast za ljubitelje ove divne namirnice.

Da, dobro ste čuli! Džem od patlidžana!

Odmah me je privukao naziv, a uzimajući u obzir koliko volim patlidžan i koliko je taj džem privlačno izgledao na slici, mislim da bih isprobala čak i da je sadržao šećer i premazivao se preko putera za doručak. No, na svu sreću, ipak nije bilo tako :)