Recept za zdraviju verziju skandinavskih rolnica sa cimetom! Napravljene su od integralnog pšeničnog ili pirovog brašna, bez rafinisanog šećera i uz uvijek sjajan dodatak orašastih plodova. Možete pronaći dvije verzije nadjeva, odaberite onu koja vam zanimljivije zvuči i uživajte u ovoj pravoj zimskoj poslastici, koja će pri tom zagrijati i umirisati kuću!

Ako pratite blog preko društvenih mreža, naročito preko Fejsbuka, onda ste sigurno već čuli da obožavam cimet rolnice, da na blogu postoji recept za njih, a čak sam neke od vas i inspirisala da ih sami napravite (hvala još jednom što mi javite utiske!). Elem, iako su ova peciva u Švedskoj veoma popularna i moguće ih je kupiti u svako doba, rolnice sa cimetom imaju svoj dan - kanelbullens dag. Naravno, tada je sasvim nezamislivo da preskočimo zaslađivanje ovim divoticama (makar mi koji poštujemo sve praznike koji slave hranu!). :)

Fina integralna peciva koja možete koristiti za razne vrste burgera, kao i za sendviče. Mekana su, ukusna i jednostavna za pripremu. Kad već napravite svoje mesne, riblje ili povrćne pljeskavice, čini mi se da bi bilo šteta ubaciti te divotice u sniježno bijela, slatkasta i donekle gumenasta peciva upakovana u celofan. Šta vi mislite?

U prethodnom postu sam pisala o mojim omiljenim i prilično običnim "pljeskavicama" od pasulja i predložila da ih služite u pogačicama za burgere, uz svježu salatu, kiselkasti sir ili namaz od feta sira i bosiljka i eventualne dodatke po izboru. Nedostajao je recept za peciva, a ova su još i dobrim dijelom integralna, tako da sad doživljaj može biti potpun.

Moj osnovni recept za skonse sa sirom, divna engleska peciva koja ćete napraviti za čas i bez mnogo napora, a savršen su doručak u onim lijenim danima kad želite nešto mirisno, mekano i ukusno.

Skonsi (scones) su jednostavna brzinska peciva, tradicionalno engleska, ali vjerujem da ih danas pravi čitav svijet - makar ne shvatam zašto ne bi! :)

To su pogačice najčešće trouglastog oblika, napravljene od različitih vrsta brašna, putera (u ovom slučaju, u maloj količini), mlijeka, jogurta ili mlaćenice i raznih dodataka.

Mekana švedska peciva koja mirišu na svakom ćošku i neizostavno doprinose prazničnoj atmosferi tokom decembra u mnogim domovima na dalekom sjeveru. Žuta kao sunce, a mekana kao duša! :)

Lussekatter, lussebullar ili saffransbullar su originalni nazivi za ova veoma popularna peciva u Švedskoj. Dan kad se jedu zvanično je 13. decembar, dan Svete Lucije, ali ih možete zapaziti (a i namirisati) u baš svim pekarama, kafeterijama i prodavnicama hrane tokom čitavog mjeseca. Baš kao i svjetiljke upletene u grane ogoljelih krošnji drveća, oko bandera i u izlozima, šafran peciva neizostavno podsjećaju na praznike i zimu, i to onu pravu, sa snijegom. Zamislite da su čak i obožavane rolnice sa cimetom sasvim zapostavljene u odnosu na ove smotuljke jarko žute boje.

Radi se o slatkom mekanom pecivu sa puterom, bogatog ukusa, začinjeno (i obojano) šafranom, uz obaveznu dekoraciju grožđicama. Tradicionalno, tijesto se oblikuje rukama najprije u tanki izduženi prut, koji se zatim umotava sa suprotnih strana dok ne dobijete što uvijenije slovo "S". Često se služi uz glög, vrstu kuvanog, veoma slatkog vina sa začinima, kao i uz bademe i grožđice. Ne znam tačno koliko je to zaista praksa, ali prilikom porodičnih okupljanja ili kad imate goste na večeri i želite da istaknete prazničnu atmosferu, taj ugođaj zna da doprinese. A ja to mnogo volim!

Predstavljam vam predivna peciva iz ruske kuhinje! Kod nas već neko vrijeme vlada oduševljenje ovim jastučićima punjenim fantastičnim nadjevom od slatkog kupusa, pa red je da recept podijelim sa vama!

Volite li da gledate kulinarske emisije? A one moderne video recepte sa divnom muzikom, fantastičnim svijetlom, obično nekim lijepim i zanimljivim ljudima i savršeno stilizovano prikazanom hranom?

Za mene je to odmor za dušu, a da i ne govorimo o nekontrolisanom buđenju gladi i kulinarske kreativnosti istog trenutka! :)

Zaista, pa čak i kad nisam dobro raspoložena, čim krenem da malo zurim u te divne scene hrane, odmah sve izgleda bolje i sunčanije. Danas baš imamo priliku da stalno otkrivamo daleke kuhinje, sasvim nepoznata jela, nove namirnice, blesave načine da kombinujemo začine. Čini mi se da nikad neću prestati da budem zahvalna što živim baš u ovom vremenu! Iako shvatam ono: "Eh, kako se nekad živjelo...", ja ipak preferiram "svijet na dlanu"! :)

Dva načina da osvježite, a zatim da sa zadovoljstvom smažete bajat hljeb :), a vidjećete i nekoliko predloga za reciklažu. Da prestanemo da bacamo hljeb na koji smo zaboravili, šta mislite?!

Vjerujem da nam se svima dogodi da zaboravimo na veknicu hljeba u korpi, kupimo drugi ili nam prosto ne bude do njega. Sledećeg ili onog narednog dana, taj hljeb obično nije najpoželjniji zalogaj, pa često završi u kanti za smeće. A nije trebalo, uz malo volje i znanja, itekako bi bio poželjan! :)

Posjetila sam jednu vrlo mirisnu kuhinju...

Kraj je juna i umalo da ne uspijem da na vrijeme podijelim sa vama svoje utiske povodom istraživanja bloga Taste of life u okviru blogerske igrice FBI rukavice. Ovu zanimljivu igricu je osmislila Maja sa bloga Cooks and Bakes, a zadatak njenih učesnika je da se u toku dva mjeseca posvete odabranom blogu, izdvoje i isprobaju recepte koji su im najprivlačniji i da na svojim blogovima napišu utiske. Ovog mjeseca je na meti bio Suzanin lijepi blog, a evo i nekoliko riječi o tome kakav je utisak ostavio na mene!

Recept za mekana i mirisna peciva od dizanog tijesta sa grožđicama, filovana laganom i ukusnom kremom sa ukusom vanile.

Pužići sa grožđicama natopljenim rumom ili slatkim vinom i filovani poslastičarskim kremom su, zajedno sa kroasanima i pecivima sa štanglicama čokolade (pain au chocolat), jedna od meni najdražih ili čak najdraža peciva. Francuska su, napravljena od lisnatog tijesta, vazdušasta, hrskava spolja i da, prepuna putera! To mnoogo volim i mislim da bi trebalo da se jednom preselim u Francusku! :)

Izvan ovog gastronomskog raja, pužići sa suvim grožđem (pain aux raisins) se uglavnom prave od bogatog dizanog tijesta, sličnog onom za brioš ili slatki puterasti hljeb, a ovi koje ću vam danas predstaviti pripadaju baš tom tipu. Savršeno su mekani i ukusni, mirišu na narandžu i filovani su jako finim kremom od vanile. I da, neočekivano su jednostavni za pripremu!

Recept za jednu, donekle neobičnu proju od kukuruznog brašna sa proprženim lukom, spanaćem i sirom. Inspirisana grčkim ukusima i mirisima!

Ko još ne voli proju! Bez obzira na to koliko smo probirljivi i koliko nam se razlikuju kulinarski ukusi, skoro bez izuzetka volimo razne vrste projica, peciva, pita i bureka i to od malena pa do starosti! Pa čak i oni koji su veoma otvoreni za nove ukuse, koji čak i veoma rijetko spremaju tip jela kao njihove mame i bake, koji stalno izmišljaju nove kombinacije i "ne stižu" mnogo da ponavljaju. Prepoznajem se, ali opet mi se često potkradu neka najobičnija i najtradicionalnija jela ovog tipa.

Recept za brzinski hljeb sa već gotovim sosom od jabuka, orašastim plodovima, sušenim voćem i cimetom. Skoro da ne mogu da zamislim ukusniji doručak.

U prethodnom postu sam pisala o tome kako da sami napravite sos od jabuka, a zatim i kako da ga čuvate i iskoristite na raznorazne načine. Veoma je korisno imati ovaj sos u kuhinji, jer ćete uvijek imati voćni namaz ili voćni dodatak za poslastice, smoothie ili egzotični prilog uz pečeno meso! :)

Ovaj voćni hljeb se nevjerovatno jednostavno priprema, a proces se ne razlikuje mnogo od pečenja sasvim običnih mafina.

Riječ-dvije o ovom fantastičnom tankom hljebu i detaljan postupak pripreme u slikama i riječima!

Ne znam za vas, ali ja prosto obožavam indijsku hranu! Favorit su mi njihovi tanki hljebovi, a najtipičniji od njih je naan. Za razliku od ovog hljeba koji ću vam opisati, naan se pravi od tijesta sa kvascem i peče se u posebnoj vrsti glinene rerne: tandoor. U kućnim uslovima, može se peći u rerni ili još bolje u tiganju. Bilo je pokušaja, ali ne i dovoljno očaravajućih rezultata...

No, da vam predstavim nešto zaista očaravajuće: Lachcha Paratha ili lisnati tanki hljeb sa puterom! Pravo otkrovenje! Fantastično lisnat, nekako rustičan, topi se u ustima, mekan iznutra, a hrskav spolja. Pripada tipu hljeba pod nazivom paratha ( parat - sloj + atta - vrsta brašna od kog se pravi). Radi se "običnom" hljebu u sjevernim regijama Indije, a sam termin označava tanki beskvasni hljeb koji ima više slojeva i peče se u posebnoj vrsti tiganja ili grilu. Postoji nekoliko vrsta, a mogu biti i punjeni ili začinjeni.

Mekane, jednostavne i veoma brze kiflice sa džemom koje dođu kao spas u poslednji čas!

Prvi put me je kod ovih kiflica privukao naziv veoma brzi kroasani! Obožavam kroasane, ali ih skoro nikad ne pravim jer je potrebno mnoogo vremena i strpljenja. Kako da takvom receptu ne dam priliku!:)

Ipak, na kraju sam shvatila da bi približniji prevod bio brze kiflice, jer su, zapravo, baš to. Nisu lisnate, što je i za očekivati jer nisu od tog tipa tijesta, ali jesu gotove za čas i još su divno mekane, mirišljave i savršen su dodatak jutarnjoj šolji kafe ili čaja!

Šta više da poželimo za savršen vikend doručak?!

Riječ-dvije o empanadama i jedna fina ideja za predjelo ili grickalicu uz piće. Zvijezda je fantastično ukusno tijesto koje možete oblikovati i filovati kako želite!

Ne smatram ni najmanje da nadjev nije dobar ili da nije vrijedan pomena, ali sam toliko oduševljena otkrićem recepta za tijesto, da prosto ne želim da ga zasjenim bilo čime. :) Isprobano je više puta i ako vjerujete mom ukusu, odlično je!

Empanade ( empanadas) su slana ili slatka punjena peciva koja obično pripisujemo gastronomskoj tradiciji zemalja Latinske Amerike. Zapravo, one potiču iz Španije (Galicia) i Portugala, ali su veoma popularne u manje ili više izmijenjenom obliku i u mnogim orijentalnim zemljama, kao i na jugu Evrope (Italija, Grčka...).

O domaćem hljebu se ne mora mnogo govoriti... Obično ukusniji, mirisniji i zdraviji od onog kupljenog, a miris koji se širi kućom i oko nje izaziva toplinu, sigurnost i ljubav... Zar ne?

Pečenje hljeba kod kuće je za mene postala tradicija, naročito vikendom kada provodimo čitave dane napolju i naravno, sendviči sa onim kupljenim, ili još gore pakovanim, obično ne dolaze u obzir (dogodi se i po neki izuzetak). Volimo sve vrste hljeba: od različitih vrsta brašna, sa sjemenkama i bez njih, sa i bez začina...

Skoro da ne bih mogla zamisliti bolji način za započinjanje dana. :)

Dva veoma jednostavna predloga za predjelo, grickalicu ili večeru: lisnato tijesto sa brie sirom ili mocarelom i paradajzom u prvom slučaju, a sa prazilukom i spanaćem u drugom. Brzo, prosto i neodoljivo!

Ako ste se pitali, odmah da vam kažem da je lisnato tijesto gotovo - ono kupovno, mrznuto. Nije da sam baš oduševljena što nisam uzela stvar u svoje ruke i umijesila svoje, ali onda ovo jelo pomalo ne bi imalo smisla.

Njegova osnovna odlika je što je instant - što znači: poželiš, malo otopiš tijesto, brzinski naslažeš povrće i sir preko, ispečeš i očas posla je večera gotova!

Ove ukusne projice su veoma jednostavne za pripremu, a pri tom, vrlo pogodne za sve vrste promjena i mijenjanje sastojaka po vašem izboru.

Ovdje sam postavila osnovni recept za projice, koji je uobičanjen u našoj kući i sigurno je najčešće pripreman tip ovakvih jela. Moja mama ih pravi za razna okupljanja i bez izuzetka su vrlo popularne među gostima. :)

Recept je veoma prilagodljiv, uz sitne dodatke ih možete učiniti uvijek novim i zanimljivim. Po želji, dodajte blanširano ili svježe povrće (blitvu, spanać, brokoli), nasjeckanu šunku ili slaninu, kisele krastavčiće i paprike, masline i slično.

Srećan vam "Kanelbullens dag"!!! Ukusno mekano i mirisno slatko pecivo koje je u Švedskoj toliko popularno i omiljeno, da je zaslužilo da dobije i svoj dan!

Danas je 4. oktobar, Dan rolnica sa cimetom u Švedskoj ( cinnamon rolls ili cinnamon buns)! To znači da, ukoliko se nalazite u toj zemlji, sasvim je nemoguće, na današnji dan, izbjeći to malo zadovoljstvo! Skoro sam sigurna da to niko ne bi ni želio, ali eto, ja sam se svojski potrudila da vam danas predložim pravi i isprobani recept za ove slatkoće. Nemate više opravdanje da i vi ne "slavite"! :)

U ovom postu ćete čitati o samom prazniku, o onome što sam saznala o ovim divnim pecivima, o istoriji mojih isprobavanja i na kraju, vidjećete konačnu i po meni, fantastičnu verziju recepta. Osim toga, saznaćete i za jedno divno mjesto za degustaciju ovog peciva, ako se jednom nađete u lijepom Stokholmu.

Vrsta tradicionalnog italijanskog jela ili bolje reći, vrsta popularne brze hrane u Italiji, ovog puta, po receptu moje mame!

To je jedna od onih stvari za kojima smo ludi kao djeca, i onda ostanu tu kao jedna od doživotnih ljubavi. Pa tako, iako se to oduvijek i toliko puta desilo do sad, mi se nekako i dalje obradujemo kad je onaj dan: "mama danas pravi pancerote!" :D

Panzerotti (koje čitava moja porodica zove pancerote i naravno, da ne bih oskrnavila tradiciju i ja ću) su tradicionalno italijansko jelo koje potiče iz regije Pulja. Tačnije, to je vrsta ulične ili brze hrane, mada se do nedavno nikad nisam zapitala o njihovom porijeklu. Kad sam na njih naišla u Italiji, nekako sam se osjećala kao da su nam ukrali ideju! :)

Divno mekano pecivo sa borovnicama, napravljeno po ugledu na tipična skandinavska peciva sa mirisnim kardamomom i cimetom.

U prethodnom postu sam pomenula da ću nastaviti svoje ljetnje, "borovničarsko" iskustvo, a preostao mi je još jedan recept.

Ovog puta sasvim nove Džejmi Oliverove rolnice od borovnica, koje je pripremao baš za vrijeme svog boravka u Švedskoj (Jamie Does – Stockholm).