Recept za lisnatu pitu u obliku rolata sa dugom tradicijom u mojoj porodici, malo priče o tome kako je došla do nas i neka draga sjećanja. Pita je jednostavna, od gotovih kora mada se to ne bi reklo :), veoma ukusna i dekorativna - fantastično je predjelo ili dodatak svečanoj trpezi!

Blog sam počela da pišem još 2007. godine. I tada se zvao "Na tanjiru", a ovo je bio prvi recept na njemu. U to doba sam objavila nekoliko postova. Bili su jednostavni, bez uvodne priče, bez fotografija, kratko i jasno napisani recepti, bez detalja koji sada smatram važnima.

Da je taj blog nastavio da postoji, vjerovatno bi danas bio ogroman, potpun, sa receptima koji su krasili sve gastronomske periode mog života, do ovog aktuelnog - možda najintenzivnijeg i najšarenolikijeg. Međutim, da li zbog toga što nisam bila dorasla toj ideji ili zbog straha od nepoznatog, blog je ostao dugo usamljen i da kažem, zaboravljen. Kad se u meni opet probudila želja da pišem, nisam morala da izmišljam novo zvučno ime :), ali sam ovog puta imala jasniju viziju i krenula sam sve nanovo. Oni postovi od nekad su izbrisani jer se više nisu uklapali, ali svi su negdje tu, čekaju da ih jednom prilagodim novim uslovima i objavim.

Što se tiče ove urolane pite, radi se o neizostavnom dijelu svake svečane i manje svečane trpeze na okupljanjima u mojoj porodici. Moja mama skoro uvijek ima makar po jednu rolnu u zamrzivaču za iznenadne goste, a ne sjećam se da je neko nekad odbio drugo parče. Doduše, kad vas moja mama poslužuje, vjerujem da svi odmah shvate da se odbijanje i ne dovodi u pitanje - ono što ona smatra da je pravo za vas, nekim čudom će se samo naći u vašem tanjiru! :D

Inače, kod nas je poznata kao Zirova pita. Kad to kažem, počinju da me preplavljuje razna, uglavnom lijepa osjećanja koja ne želim da izgubim, a koja mi nekad izazivaju osmjeh, nekad me rasplaču, a nekad samo budem zahvalna što su tu...

Moj tata ima baštu. Divnu baštu. Do prije neku godinu, ona se prostirala od ograde do ograde, danas je nešto manja sa ne tako uskim trakama travnjaka koje izigravaju okvir. Uvijek je bila savršeno lijepa, savršeno pravilna sa preciznim lejama - onakva kakvom zamišljam pravu baštu ili "dolinu", kako bi moj tata rekao. Nisam to uvijek znala da cijenim.

Žao mi je što je tako. Danas nemam baštu, kupujem u supermarketima, premišljam šta da uzmem organsko, šta lokalno... ali shvatam da suština nije u tome. Ni jedna šargarepa mi nikad nije imala ukus one koju iščupam, sperem zemlju sa nje ne sklanjajući listove i onda kao Duško Dugouško grickam i mislim u sebi: "pa što ja češće ne jedem šargarepe"! Iako nisam shvatala da je bašta važna, itekako mi je bilo jasno da je samo ta šargarepa tako dobra! I to čak da to nije ista ona koju odnesemo kući. Iako bi trebalo da bude - iz iste je bašte, iste zemlje, oprana i stavljena u kese... ali ona nije više ista. Mislim da će me baštovani među vama razumjeti! :)

I danas, smanjena i bez jagoda koje su se uvijek nalazile u desnom kraju ispod česme, ta bašta u meni uvijek iznova izazove intenzivne talase sreće, poštovanja, ljepote i tuge što nisam dio toga.

Ona se nalazi na placu koji smo kupili davno, kad sam bila mala i kad mi je svakodnevni odlazak tamo izgledao kao najzanimljiviji izlazak. Meni je i bio! Imala sam jedinstvenu zanimaciju koja je bila samo moja, valjda zbog toga što ostalima to nije izgledalo kao dobra zabava! U blizini česme pored ograde, nalazile su se dvije, u tamno-crveno ofarbane, metalne bačve (burad) koje su mi služile kao neka vrsta bazena-kade. Voda se zagrijavala samo sunčevom toplotom. Te bačve su manje-više izgledale kao na ovoj slici, ali su bila tamne boje i ne tako glatke. Ja sam, naravno, imala svu potrebnu opremu: kupaći, peškir za sušenje, vjerovatno i nešto da me zaštiti od sunca, ali se toga već ne sjećam. Čim dovoljno otopli izjutra, ja bih se pripremila, a tata bi rukom malo odasuo vodu sa površine i sa njom sklonio prašinu i eventualne bubice!!! koje su se tu nakupile. Onda bi ubacio mene u tu tako relativno toplu vodu i otišao da zaliva baštu ili nešto slično. Ja bih se obično prvo malo tresla i tvrdila da je voda hladna, ali bih se brzo navikla. Posle kupanja, ono čega se sjećam su šargarepe i jagode. Šargarepe su one tek svježe iščupane iz zemlje koje jedem kao DD, a jagode su isto tek ubrane i mirišu na jagode! Nikako nisam voljela da ih sama berem jer sam se plašila pčela, mada nisam pretjerano voljela ni da ih perem, jer one nisu bile baš čiste kao ove iz supermarketa danas. Ali mirisale su tako da svi znaju da ste ih jeli ako samo prođete pored! :)

Rado se sjetim tih trenutaka kada sam svojski uživala u tom svom "plivanju" i u tom doživljaju "sela", sunca, vode, biljaka... Rastuži me pomisao na to koliko sam se od tad promijenila. Danas me rijetko šta tako raduje i zadovoljava (vjerovatno kao i većinu odraslih), a mislim da imam ili bi trebalo da imam više životnih zadovoljstava nego u to doba. Vjerujem da djeca ne razmišljaju pretjerano o tome kako bi stvari trebalo da izgledaju i ne zamišljaju savršenstvo. Kasnije to postaje neizbježno...

No, začudićete se kako sam sa priče o nekom Ziru i njegovoj piti došla do mog tate i njegove bašte, do crvene bačve i bogovskog kupanja, pa dotle da kad odrastemo više ništa nije bogovsko, jer se uvijek postavlja pitanje savršenstva. Znam, malo sam odšetala...

Čika Ziro je bio naš komšija tamo kod bašte. Moji su sa njim i njegovom suprugom uvijek pili kafu u pauzama zalivanja, okopavanja, branja i slično. Ta kafenisanja su zapravo bila "preko ograde", odnosno svi sa svoje strane. :) Dijelila nas je mrežasta ograda, a vjerujem da nisu htjeli da gube vrijeme i prolaze okolo. Tako su svi sjedjeli na malim stoličicama, sa prljavim baštenskim gumenim čizmama i pili kafu koju je jedna strana skuvala tog dana. Ja naravno nisam (iako sam kod bake često uživala u napitku nalik rastanjenoj kafi sa malo više šećera), ali se tu skoro uvijek našao i domaći sok, neki kolačić, pita ili slično... Mislim da se u jednoj takvoj "sjedeljci" i isprobala pita koju je pravio čika Ziro! Izgleda da se mojoj mami dopala, i tako je dospjela i na naš kućni meni. Više se i ne sjećam perioda, ali mislim da je to bilo mnogo kasnije od onih mojih dana u "bačvi", kad više nisam često išla tamo, jer sam imala "pametnija posla". U svakom slučaju, još pri kraju srednje škole, dobro sam je bila uvještila, a i tada smo je pravili za sva okupljanja.

Sad vam je jasno zašto je blog "umalo" započeo ovim receptom!

U svakom slučaju, hvala čika Ziru na receptu, hvala tom mjestu i bašti, šargarepama i jagodama, hvala mom tati koji je imao strpljenja za mene i moja kupanja i mami koja nikako ne želi da shvati da nisu baš svi ljudi stidljivi i drago mi je što želi da ih sve natjera da probaju najukusnije sa trpeze. Nekad volim što je sve to tako...

Ova pita je zaista jako jednostavna i prilagodljiva. Napravljena je sa gotovim korama, ali to rijetko ko prepozna! Suština je u tome što se filom na bazi jogurta i jaja pramazuju sve kore i one se prilikom pečenja nekako stope i izgleda kao da ste se potrudili i umijesili tijesto! Možete je puniti nadjevom kojim želite, sir, sir i spanać ili blitva, možete dinstati meso ili pečurke sa lukom ili izmisliti neki povrćni nadjev. Možete je napraviti unaprijed i ostaviti u zamrzivaču do upotrebe, a uz par ideja za podgrijavanje koje sam navela na dnu recepte, sasvim je moguće uživati u njoj i do nedelju dana! Ja najviše volim verziju sa sirom i sa dodatkom nekog zeleniša ili praziluka.

Recept

Pita-rolat sa sirom i spanaćem

Pita sa tradicijom u mojoj porodici! Jednostavna, ukusna i mekana, napravljena od gotovih kora sa premazom od jogurta, zahvaljujući kojem će izgledati kao da je od domaćeg tijesta. Odlična kao bogato predjelo ili vikend-doručak!

• vrijeme pripreme: 35'
• vrijeme pečenja: 40'
• ukupno vrijeme: 1h15'
• količina za 2 rolata

Sastojci

• 500g kora za pitu

Za premazivanje kora

• 4 jaja
• 300ml tečnog jogurta
• 170ml ulja
• 220g brašna
• kesica praška za pecivo (2 kašičice)
• kašičica soli

Za punjenje sa sirom

• 200g bijelog ili sira po izboru
• 1 jaje
• biber, so po potrebi
• kašičica ulja

Za punjenje sa spanaćem

• 150g sira
• oko 150g spanaća ili blitve*
• so, biber
• kašičica ulja

Postupak

Za pripremu nadjeva

1. Ručnom mutilicom ili viljuškom ovlaš umutite jaja. Dodajte jogurt, ulje i so i opet izmiješajte. Tečnoj smjesi dodajte brašno i prašak za pecivo, najbolje da ih prosijete. Sve fino umiješajte i ako se slučajno stvore grumuljice (ali ne bi trebalo), procijedite smjesu.
2. Za fil od sira, sitno isjeckajte ili viljuškom usitnite sir (ako koristite fetu ili neki sličan), dodajte jaje, biber, ulje i po potrebi so (u zavisnosti od slanoće sira). Izmiješajte i ostavite sa strane.
3. "Zeleni fil" napravite kao ovaj sa sirom uz dodatak povrća. Spanać možete samo malo posoliti unaprijed i ostaviti da pusti vodu, a zatim ga dobro iscijediti i isjeckati. Ako vam je lakše, blanširajte (obarite) ga na minut-dva u ključaloj vodi, ocijedite i odmah ubacite u jako hladnu vodu da biste zaustavili proces kuvanja. Dobro iscijedite i isjeckajte. Blitvu blanširajte nekoliko minuta dok listovi ne omeknu i ponovite postupak kao sa spanaćem. Možete koristiti i mrznuto povrće (oko 100g), ali pustite da se prethodno djelimično odledi, a zatim usitnite i izmiješajte.

Za oblikovanje rolata

4. Zagrijte pećnicu na 200°C.
5. Podijelite kore na dva dijela. Drugi dio kora (koji "čeka") prekrijte providnom folijom da biste izbjegli isušivanje. Predlažem da odmah odvojite i polovinu fila i ostavite u posebnoj činiji, da ne biste morali da preračunavate dok premazujete.
6. Slažite kore na papiru za pečenje da bi bilo lakše oblikovati rolnu. Ukoliko imate preko 20 kora, što znači da su one dosta tanke, prvu nemojte ni najmanje premazivati, a drugu samo na par mjesta ovlaš da biste fino nalijepili treću koru.
7. Nakon toga, svaku koru skroz premažite, osim poslednje. Potrebno je da potrošite čitav fil, osim dvije-tri kašike za premazivanje rolata prije pečenja.
8. Rasporedite nadjev sa sirom po čitavoj kori, ali ostavite prazno oko četiri prsta širine od kraja jedne od dužih strana, jer će se fil malo povući prilikom rolanja. Umotajte kore u što čvršći rolat (po dužoj strani), i nemojte se opeterećivati ako ne dobijete savršeno okrugao presjek, već više elipsast kao što vidite kod mene na fotografijama. Ako su kore tanke, veća je mogućnost da se to dogodi, ali kad gotovu pitu narežete na parčiće, izgledaće baš kako treba! :)
9. Isto to ponovite sa drugim rolatom koji ćete puniti nadjevom od spanaća ili nekim drugim, po želji (dinstano meso, svježe kobasice, krompir, pečurke, povrće...)
10. Oba rolata premažite preostalim filom i stavite da se peku u zagrijanoj pećnici. Pecite oko 35-40 minuta na 200°C ili na 180°C uz uključen ventilator.

Čuvanje i podgrijavanje

1. Pita je najbolja kad se jede blago ohlađena ili na sobnoj temperaturi. Narednog dana će se već malo isušiti, tako da je najbolje da je jedete toplu. Možete je držati u frižideru i do nedelju dana i grijati po potrebi (sigurna sam u to jer sam je iz eksperimentalnih :) razloga čuvala toliko dugo). Onog dana kad je ispečete i sačekate da se ohladi, možete je zamrznuti i čuvati i po nekoliko mjeseci dok vam ne zatreba. Ukoliko imate mikrotalasnu, odledite je u njoj, zagrijte i odmah služite.
2. Postoji dosta načina za podgrijavanje: u mikrotalasnoj ili u pećnici tako što je umotate u aluminijsku foliju ili nakvašen papir za pečenje. Meni omiljen način je u suvom tiganju ili šerpi sa debljim dnom na srednje-tihoj vatri. U tom slučaju je najbolje da je isječete na parčiće da bi sir bio direkno u dodiru sa zagrijanim dnom i tako formirao hrskavu i divno zapečenu koricu! Posložite pitu, poklopite i okrenite kad požuti sa donje strane.

Napomene

• Ako u pakovanju imate malo kora, onda možete napraviti jedan veći rolat, a ako ih je više od 24-25 (što znači da su dosta tanke), možete ih podijeliti i na tri rolne i tako dobiti manje parčiće. Preporučujem da kore slažete na papiru za pečenje koji će vam biti od velike koristi kad budete umotavali rolat.

Ako vas ne zadovoljava jednostavnost pita od gotovih kora, mislim da i za vas imam odličnu ideju: tradicionalnu grčku pitu sa spanaćem i sirom od domaćih kora. Karakteriše je dodatak maslinovog ulja kojim se lagano premazuju kore, kao i dodatak praziluka ili mladog luka i mirođije u nadjevu. Ako ste nekad bili u grčkim pekarama, mislim da će vam ova pita osvježiti sjećanja! :)