Moji utisci nakon detaljnog "istraživanja" bloga My pans and pots. Vjerujte da ću vam predložiti mnogo toga mirisnog i ukusnog, bacite pogled! :)

U našem gastro-blogerskom svijetu, poslednja dva mjeseca ove godine predviđena su za detektivsko istraživanja predivnog bloga My pans and pots! Naime, u okviru kulinarske igrice FBI rukavice, koju je osmislila Maja sa bloga Cooks and Bakes, zadatak nam je da prošvrljamo po blogu koji je odabran za određeni period, da odaberemo recepte, isprobamo i napišemo utiske. Na moje zadovoljstvo, na meti je bila Zoka i njeni kreativni, a često i vrlo neobični i izazovni recepti!

Jedan dio ovog istraživanja sam već objavila, a radi se o neodoljivoj Peraškoj torti koja je toliko posebna, ukusna, starinska, a istovremeno veoma elegantna i prefinjena da sam od srca željela da je imam na svom blogu.

Pogledajte kako je ona izgledala i u originalnoj verziji, a vjerujem da ćete i sami shvatiti da je morate imati u svom notesu (virtuelnom ili papirnom)! :)

Ne biste mogli zamisliti uopšte koliko sam samo zanimljivih recepata sa ovog bloga ubacila u svoju tajnu Pinterest tablu i odatle bila prinuđena da malo po malo sklanjam, jer sam iznova i iznova morala da prolazim kroz novi krug odabira - vrijeme je ograničeno, a privlačnost i neodlučnost velika! :) Naravno, žao mi je što nisam uspjela da isprobam razne đakonije sa bloga (što ne znači i da neću), ali ono što baš neću preboljeti su kroasani! Savršeni, vazdušasti, lisnati, ma baš takvi da poželite da ih smažete uz jutarnju kafu! Kupila sam i odgovarajuće brašno, odličan puter koji sam ostavila samo za njih, ali... Zoko, utisci će stići naknadno, u sledećoj godini...

Pita sa heljdinim korama, prazilukom i tofuom

Jako ukusna posna pita koja "zvuči" luksuzno i moderno, a kad tome dodate i činjenicu da su kore ručno pravljene, onda još dobijete začuđujuće i zadivljujuće poglede kao da ste neki chef svjetskog glasa! :) Mislim da me baš sve to pomenuto i privlačilo kod ove pite još od kad je mi je Zoka poslala recept za igricu Ajme, koliko nas je! u krugu u kojem je moj blog bio domaćin, a tema je bila praziluk. Nisam stigla da je isprobam do sad, ali ne moram ni da govorim o tome da će ubuduće biti često na meniju.

Pita je zaista jako fina, ali je bilo i pravo uživanje razvijati kore i formirati trougliće. Zoka je za razvlačenje koristila mašinu za pravljenje paste, ali u nedostatku, ja sam uzela oklagiju u ruke. Najbolje je da napravite duplu dozu, na kraju ipak zaprljate malo kuhinju i odvojite neko vrijeme, a 12 pitica se brzo pojede!

Prema originalnom receptu, potrebno je koristiti 250g brašna koje je već pripremljena mješavina za heljdin hljeb. Vjerujem da je tu najviše do 20% heljde, kako se obično kombinuje, ali pošto sam očekivala teksturu tijesta sličnu onom za pastu, odlučila sam da odem korak dalje i stavila sam 100g heljdinog i 150g običnog bijelog brašna. Moje brašno od heljde je veoma sitno i puderasto, pa tako nisam imala ni najmanjih problema pri formiranju i razvijanju tijesta. Uzgred, mijesila sam ručno oko pet-šest minuta i tijesto je bilo glatko, elastično i savršeno za rad. Koristila sam maslinovo ulje i dodala nešto više vode.

Nadjev je veoma punog ukusa i jedan je od boljih koji sam probala za posne pite. Mislim da bi pita bila savršena i sa gotovim korama. Koristila sam mekani tofu, a maslinovo ulje zamijenila susamovim.

Utisci su izuzetno pozitivni i od sveg srca vam savjetujem da odete da preuzmete recept i pravac u kuhinju!

Vegetarijanska škotska jaja

Mnogo volim kad neko bude inspirisan nekim svjetskim klasikom i to tako da svi odmah prepoznamo o čemu se radi, a zapravo od toga napravi toliko drugačiju i neobičniju verziju, da i ne bi trebalo da bude baš prepoznatljivo! U ovom slučaju, odmah sam znala da se radi o škotskim jajima (mislim, znala bih i bez naslova :)) - veoma poznato jelo koje se sastoji od kuvanih jaja koja umotamo od "tijesto" od svježih kobasica, a zatim, nakon paniranja (brašno, jaje, prezla) najprije pržimo u ulju, a onda završimo pripremu pečenjem u rerni.

Zoka je napravila vegetarijansku verziju sa leblebijama i pečenim paprikama i mogu vam reći da je, osim što je veoma zanimljiva ideja, i samo jelo odlično. Ja sam imala malih problema u toku pripreme, ali kad se sve ispeklo, bilo je odlično.

Kao prvo, prekuvala sam jaja, koja bi trebalo da budu onako ne sasvim skuvana, da žumance bude malo tečno. Zatim sam koristila leblebiju koju sam kuvala za humus i koja je samim tim bila prekuvana i vjerovatno vlažnija nego što je bilo potrebno. Pa tako je i "tijesto" za oblaganje jaja bilo prilično mokro i teško za oblikovanje, pa čak i uz pomoć plastične folije. Na kraju, ipak sam uspjela da ih oblikujem i niko nije primijetio (uključujući i mene!) da je bilo problema pri oblikovanju!

Osim tih sitnih grešaka koje sam napravila i toga što sam umjesto tabasko sosa koristila malu količinu harise, do kraja sam pratila recept i na kraju smo imali jedan vrlo fin vege ručak. Služila sam uz odličan sos od bijelog luka koji je i ona savjetovala, a recept ćete naći u postu za krokete od karfiola sa sosom od pečenog luka. Šta da vam kažem, svratite kod nje da pogledate recept i sami napravite vege ručak deluxe! :)

Dvije vrste slanih grickalica

Mi baš mnogo volimo razne vrste domaćih slanih grickalica i često ih imamo u kutiji za kekse. Nekad su to moje uobičajene verzije, ali često isprobam i po neki novi receptić. Zapazila sam da Zoka ima dva takva i odmah su otišli na listu.

Prvi su ovsene pločice sa ruzmarinom i crnim maslinama. Jedan od najupečatljivih komentara koji sam napisala dok sam pravila je "jako precizno"! Vjerujem da vam to dovoljno govori o tome da ovdje nema brige što se tiče prilagođavanja i određivanja idealnih mjera.

Pravila sam ih dva puta. Prvi put sam ispratila recept, ali mislim da sam iskoristila više brašna za posipanje i razvijanje nego što je bilo potrebno, pa su, na kraju, krekeri bili suvlji nego što bih očekivala, iako sam vrlo brzo i lako umijesila fino tijesto.

Druga verzija je bila sa ovsenim brašnom umjesto ovsenih pahuljica i samo maslinovim uljem umjesto komadića putera i tako sam pločice učinila i posnim. Ovom verzijom sam bila značajno zadovoljnija. Naravno, bila sam pažljivija i sa brašnom za razvijanje, ali sve u svemu, bili su savršeno hrskavi i ukusni. Predlažem da, ukoliko nemate ovseno brašno, samo usitnite pahuljice u nekoj sjeckalici i vidjećete da je mnogo lakše raditi sa tijestom.

Sjeckane masline i svježi ruzmarin krekerima ili pločicama daju pravi mediteranski ukus. Za svaku preporuku, a recept za ove ovsene pločice pronađite na blogu!

Drugi tip slanih grickalica su kukuruzni krekeri sa parmezanom i sušenim paradajzom. Prema originalnom receptu, potrebno je umijesiti tijesto od kukuruznog i integralnog brašna, parmezana i još ponečeg, a zatim kad to tijesto razvijemo, napravimo nešto kao rolatić punjen domaćim sušenim paradajzom, zatim isjeckamo na kolutiće, ispečemo i dobijemo fine male krekere. Ja sam, ipak, bila prava lenjivica, pa na kraju nisam sama sušila paradajz, a još gore :), koristila sam ostatke nekog ukuvanog sosa od svježeg i sušenog paradajza - doduše vrlo ukusnog sosa koji se odlično uklopio sa krekerčićima! To su bila moja odstupanja od recepta!

Krekeri su fini, sa izraženim ukusom kukuruznog brašna, tako da će to da li vam se dopadaju uglavnom zavisiti od toga da li se dobro slažete sa kukuruzom i paradajzom! Šta da vam kažem, svatite na blog My pans and pots, preuzmite recept, a dalje već sve znate... :)

Jafa kapkejksi

U prvom, ogromnom, izboru recepata za isprobavanje su se našli i ovi kolačići kod kojih je od naročitog značaja kombinacija čokolade i narandže, jedna od najdražih i obično "ne može da bude loše"! Međutim, ono što je na kraju bilo odlučujuće da napravim baš njih od svih stvari sa moje podugačke liste, jeste broj žumanaca koji je ostao od Peraške torte! :)

Sve se poklopilo, ili sam željela da se poklopi, ali svejedno... Odmah posle pravljena tortice sam shvatila da nam je potreban neki drugi slatkiš dok traje "čekanje" - zamislite samo sebe kako gledate u taj slatki komadić raja i čekate najmanje! dva dana dok ne dođe vrijeme za isprobavanje, a do tad nemate nešto da vam odvuče pažnu!. Eto tako se dogodilo da su kapkejksi napravljeni kao sredstvo za zavaravanje i iskorišćavanje preostalih žumanaca, a na kraju je zadovoljstvo bilo baš baš pravo! Nikako ono koje vas samo zamajava! :)

Poznato mi je da svi pomalo imamo averziju od "mafina koji nisu samo mafini", nego koje je potrebno još nečim napuniti ili ukrasiti! Nekad je to strah, a nekad lijenost, ali u svakom slučaju, priznajte da vam je teško da započnete proces! Međutim, ovi su toliko jednostavni da prosto nema smisla odlagati. Fil je najbolje pripremiti prethodnog dana i to je sve što morate isplanirati. Za čas napravite kolačiće, izdubite ih, napunite filom - ja sam koristila poslastičarski špric, stavite poklopčić, malo čokolade... mmmm...

Ako sam bila dovoljno ubjedljiva, kod Zoke vas čeka recept za jafa kapkejkse!

Sad stvarno mogu potvrditi svoje slutnje da će utisci posle istraživanja bloga My pans and pots biti veoma pozitivni! Sad mogu da tvrdim da su Zokini recepte ne samo neobični, zanimljivi, inspirativni i izazivni, već i veoma precizni i dobro osmišljeni, a da ne govorim o tome da ću pratiti i istraživati i ubuduće njen blog, ma dok god bude postojao, a nadam se da je to zauvijek! :)