Kratak opis švedskog božićnog stola i recept za Ikea ili tradicionalne švedske ćufte.

Praznični period je prošao i vjerovatno nije najbolji trenutak za osvrtanje na božićnu trpezu. Međutim... ove ćuftice sa našeg cjelogodišnjeg menija ne dam! :) Kod nas su zamijenile one "obične"!

Naime, moram priznati da sam oduvijek bila ljubitelj Ikea ćuftica, odnosno tipičnih švedskih, što sam kasnije shvatila.

Pa šta bi moglo biti jednostavnije za napraviti od loptica od mljevenog mesa i ponekog standardnog dodatka. Međutim, iznova i iznova sam dobijala sličan ukus, koji je, ipak, bio drugačiji od onog koji sam tražila.

I kako je došlo vrijeme praznika i božične trpeze ( julbord ili smörgåsbord), tako sam poželjela da isprobam nešto od specijaliteta karakterističnih za ovaj dio godine. Došle su na red božićne ćufte. I eto ih! Baš ono što sam očekivala i od onih koje se spremaju čitave godine! :)

Švedski božićni sto ( Julbord)

Tokom decembra mnogi restorani u Švedskoj organizuju bife ili "švedski sto" sa veoma tipičnom hranom za to doba godine (bogata, kalorična, raznovrsna). U zavisnosti od mjesta, hrana može biti prefinjenija ili malo luksuznija, ali uglavnom se zasniva na istim namirnicama i tradicionalnim jelima. Generalno je večera podijeljena na tri posluženja (zapravo, tako je podijeljen veliki sto na kojem je izložena sva hrana): prvo posluženje čini nekoliko vrsta haringi, dimljeni i začinjeni losos; drugo hladno meso (naročito se ističe božićna šunka - barena, a zatim pečena sa koricom od senfa i prezle), hljeb, paštete, sirevi, salata od cvekle... i treće, koje se sastoji od toplih jela. Tu su ćuftice, zatim male kobasice, jelo sa krompirom koje ću malo niže u postu ukratko opisati, kuvani crveni kupus...

Švedska kuhinja je bogata raznim vrstama soseva koji skoro neizbježno prate sva jela od mesa. Tako se ćufte obično služe uz braon sos i džem od brusnica (nisam sasvim sigurna da to zovu džem, ali stvarno tako izgleda i takvog je ukusa).

Međutim, božićne ćufte se služe suve, najčešće uz jelo od krompira, u slobodnom prevodu zvano Jonsonovo iskušenje (na švedskom Janssons Frestelse ili na engleskom Jansson's Temptation). Ono je zapravo kombinacija na žilijen narezanog ili narendanog krompira sa crnim lukom, pečenog u pavlaci za kuvanje, uz dodatak posebne vrste švedskih inćuna u konzervi, koji nisu slani i nemaju jak riblji miris.

Isprobala sam to baš onako kako tradicija nalaže, iako mi je kombinacija ribe sa povrćem, koja se služi uz meso, u najmanju ruku, bila čudna. Ćufte su pun pogodak, ali dodatkom nismo bili sasvim oduševljeni. Pošto je samo jelo bilo nekako nedovoljno ukusno i previše masno, a opet sa dobrim izgledima da bude adaptirano, nova verzija je rođena. :) Napravila sam svoj Jansson's Temptation , a evo i recepta pod imenom švedsko božićno jelo od krompira i dimljenog lososa . Značajno je ukusnije (makar nama), a ipak, prilično lagano i istovremeno punog ukusa.

Još riječ-dvije o ćuftama. Vjerujem da će vam svima biti drago što se peku - zdravije, čistije i manje mirisa u kući nego nakon prženja. Neobično kod njih je i prisustvo začina na koje nismo navikli za ovakav tip jela. Zamoliću vas da ih ne izbacite! Količine su veoma male i sigurna sam da niko ne bi ni prepoznao šta je u pitanju, a mnogi vjerovatno ni da ih uopšte ima. Međutim, izgleda da baš oni daju onaj poseban šmek švedskim (iliti Ikea) ćuftama.